Narodna medicina

Hrana čuva ljudski organizam, održava život, proizvodi energiju, omogućava rast, čuva ljudski organizam. Čovjek živi pomoću hrane, uz vodu ( voda čini  oko 70% organizma, nema života bez nje, vrši transport hranjivih tvari, regulaciju temperature organizma, regulaciju tjelesnih funkcija…). Hrana se prije lovila, skupljala ili uzgajala danas je taj način skoro pa i nestao, danas imamo mesnu, mliječnu, ribarsku, pekarsku industriju. Hranu dijelimo na životinjskog i biljnog porijekla. U nju ulaze vitamini, minerali, bjelančevine, masti, ugljeni hidrati… Minerali kao osnovni odnose se na fosfor i kalcium, služe razvoju kostiju,  pronalazimo ih u mlijeku i kiselo – mliječnim proizvodima. Bjelančevine, osnovni izvor je meso,  pored njega pronalazimo ih i u mlijeku, jajima, mliječnim proizvodima, nekim biljkama… Bjelančevine se razlikuju po količini aminokiselina, različite vrste mesa u sebi imaju različite količine aminokiselina zato je nužno jesti različite vrste mesa. Masti i vitamini služe za skladištenje zaliha energije, rastvorene u mastima pronalazimo vitamine A, D, K i E,  vitamine unosimo i određenom količinom voća i povrća. Ugljeni hidrati služe za pružanje energije organizmu u obavljanju određenog rada (kretanja, disanja, otkucaja srca…), pronalazimo ih u povrću i žitaricama (tjestenina, zobene pahuljice, blitva, špinat…) Raznovrstan unos hrane, zdrave hrane put je zdravom organizmu.

Korisni sastojci u hrani:

Arsen: karfiol, kupus, pasulj, repa…

Bjelančevine: mlijeko, meso, riba, bjelance, badem, sjeme, anis, sir, maslac, grašak, grah, orah, džigerica, brašno….

Fosfor: žumance, brašno, žito, riblje meso, ulje, kupus, kruh, mlijeko, goveđe, svinjsko, teleće meso, školjke, živina…

Gvožđe: krompir, grah, grašak, špinat, čokolada, kakao, vino, salata, sočivo, badem, kupus, šargarepa, jaja, mlijeko, goveđe i pileće meso, orah, suho voće, kopriva, crni hljeb, kajsija…

Jod: morske alge, lišaj na drvetu, morska riba…

Kalcijum: ječam, mlijeko, žumance, kupus, maslačak, sir, špinat…

Kalijum: grašak, meso, krompir, grah, mlijeko, špinat, jabuke, šljive, kruške, grožđe…

Kobalt: meso rakova, školjki, ostriga, puževa, zova i žitarice…

Magnezijum: krompir, mlijeko, meso, grašak, grah…

Mangan: raž, pšenica, ovas…

Masti: maslinovo ulje, mliječni proizvodi, meso, orah, badem, lješnjak...

Mineralne materije: zelena salata, maslačak, voće, povrće, žitarice, krv, meso, mlijeko…

Nikal: ovseni hljeb, džigerica…

Ugljeni hidrati: bob, ječam, dinje, kupine, jabuke, kruške, riža, pasulj, grašak, kukuruz, krompir, žito, med, voće, sočivo, ananas…

Uranium: divlja ruža, oskoruša, bor, jela, mušmula…

Cink: jetra životinje, mišićno tkivo…

Vitamini (lat. vita – život i riječ amin) su neophodni sastojci za održavanje organizma, nalaze su u biljnoj i životinjskoj hrani, mogu se pronaći i u organizmu. Ljudsko tijelo ne može da ih proizvede. Vitamini se dijele na vitamine koji se tope u vodi i vitamine koji se tope u mastima.

Vitamini koji se tope u vodi:

Vitamin B1 – tianin, vrši regulaciju funkcije živčanog sistema, jača opštu slabost organizma, živce, apetit, stomačna oboljenja, bakterije, kožu… Nalazi se u crnoj džigeri, pivskom kvascu, mesu, žumancu, ribljem ulju, mekinjama, crnom pšeničnom brašnu, sočivu, grašku, krompiru, patlidžanu, životinjskoj masti, lješnjaku, banani, orahu, narandži, kupusu, špinatu, grahu, boranij, crnom luku, krastavcu..

Vitamin B2 – ribovlafin, za rast i promet materija u organizmu, oči, jezik i usne… Nalazi se u pivskom kvascu, zejtinu od pšenice, crnom pšeničnom brašnu, soji, boranij, mladom krompiru, kupusu, crnoj džigerici, grašku, kajsij…

Vitamin B3 – nikotinska kiselina, niacin, služi za liječenje pelagere… Nalazi se u mesu, jetri, jajima, kvascu, krompiru…

Vitamin B5 – panotenska kiselina, služi za funkciju metabolizma… Nalazi se u mahunarkama, voću, povrću…

Vitamin B6 – piridoksin. Nalazi se u ribi, soji, mlijeku…

Vitamin B7 – biotin, služi za funkciju organizma, izvor energije u stanicama… Nalazi se u iznutricama, piletini, kruhu, bananama, gljivama…

Vitamin B9 – folna kiselina, služi za sintezu aminokiselina… Nalazi se u zelenom povrću, kvascu, orasima…

Vitamin B12 – spojevi sa kobaltom, služi za funkciju neurona, neuronskih oštećenja. Nalazi se u ribljem ulju, žumancu, grašku, krompiru, bademu, pasulju, sočivu, lješnjaku, svakom voću, bobicama, mesu mekušaca…

Vitamin B15, B16, B17 za iscrpljen organizam i sprečavanje prijevremenog starenja… Nalazi se u kajmaku, maslacu, mlijeku, siru, klicama, uljima, banani, bijelom luku…

Vitamin C – askorbinska kiselina, služi za sintezu u organizmu, stvara hormone koji organizmu služe protiv utučenosti i sprečavanju krvarenja… Nalazi se u skoro svom voću i povrću najbolje je jesti svježe jer tada ga najviše ima…

Vitamini koji se tope u mastima:

Vitamin A – retinol, jača organizam od infekcija, bolesti, jača kosti i rast, sinteza proteina, epitelnog tkiva… Nalazi se u šargarepi, špinatu, karfiolu, grašku, salati, kupusu, bundevi, crvenoj paprici, žutom šipku, paradajzu, ljospavcu, soji, jajima, bademu, orahu, jagodi, ribizli, višnji, crnoj trešnji, ribljem ulju, zelju…

Vitamin D – kalciferol, pomaže jačanju kostiju… Nalazi se u gljivama, banani, mlijeku, maslacu, ribljem ulju, jajima, kajmaku…

Vitamin E – tokoferol,  jača jajne stanice, jajnike… Nalazi se u jajima, grašku, bananama, soji, kikirikiju, salatama, raznim klicama…

Vitamin H – biotin, pomaže koži… Nalazi se u biljnim i životinjskim mastima, raznim uljima i kremama…

Vitamin K – filohinon, vrši regulaciju koagulacije, zgrušavanje krvi. Nalazi se u džigerici, brašnu ribljem, kupusu, salati, kelju, krompiru, karfiolu, špinatu, patlidžanu, soji, koprivi…

Čajevi u svom nastanku imaju funkciju liječenja. Koriste se još od davnih vremena. Alternativna, narodna medicina je u prošlosti bila jedini način liječenja. Razlikuje se bijeli, zeleni, ulong i crni čaj. Čajevi se sastoje od tanina, katehin, flavonida, kofeina, teanona… Kod nas se susrećemo sa podjelom na dvije grupe, prvu grupu čini čaj grupa, ona u sebi sadrži kofein i služi kao stimulans organizmu, drugu grupu čine biljni čajevi koji imaju funkciju liječenja. Poboljšati ukus čaja možete ako dodate limun, povećavate dozu vitamina C, preporučuje se stavljati u hladan čaj inače se gubi kvalitet. Najbolje je piti nezaslađen čaj ali ako niste ljubitelj uvijek možete da dodate med, takođe u hladan čaj. Veoma važan prirodni faktor u liječenju je propolis koji takođe možete da pijete sa čajem, propolis pomaže kod liječenja bakterijskih, gljivičnih, upalnih procesa, raznih gripa i viroza jer djeluje antioksidacijski, anestetički i antitumorski. Neizostavan dio ne samo uz čaj već i uz svakodnevnu ishranu preporučuje se matična mliječ, ona jača imunitet i otvara apetit. Nesvakidašnji dodatak, iznimno zdrav je cimet, uz čaj pomoći će u liječenju upala, infekcija, regulaciju šećera u krvi, probavne smetnje, reumatske i menustralne bolove, holesterol i pomaže kod mršavljenja.

Priprema čajeva: na jednu veliku (supenu) kašiku osušene, sitno isjeckane ili zdrobljene trave ide 2 dcl vode (5 velikih (supenih) kašika ide 1 l vode). Voda treba da proključa, odstoji, zatim se miješa sa travama i ostavlja se da odstoji.

Preporučuje se sljedeće doziranje čajeva:

Omladina od 12-18 godina 1dcl (pola čaše) po dozi

Djeca 6-12 godina 6 velikih (supenih) kašika po dozi

Djeca 3-6 godina 4 velike (supene) kašike po dozi

Djeca 1-3 godine 2 velike (supene) kašike po dozi

Dnevno se preporučuje 6 doza.

Jedna velika (supena) kašika suhog lista ili suhog cvijeta biljke je težina od oko 6 grama

Jedna velika (supena) kašika sviježeg lista ili sviježeg cvijeta biljke je težina od oko 6-10 grama

Jedna velika (supena) kašika suhog korijena je težina od oko 8 grama

Jedna velika (supena) kašika svježeg korijena je težina od oko 10-12 grama

Jedna velika (supena) kašika suhih bobica je težine od oko 8 grama

Jedna velika (supena) kašika svježih bobica je od oko 10-12 grama

Cvjetni, polenov prah su sitna zrnca nevidljiva okom. Pčele ga skupljaju radi preživljavanja zime i koriste ga kao minerale, vitamine, masti dok se medom hrane. Polen je muško sjeme biljke u kojem se nalaze gentske osobine određene porodice biljaka. Mnogi polen smatraju kao eliksir mladosti, kao čudotvornu hranu jer smatra se da čovjek više od godinu dana može da živi samo na polenu i vodi. Polen se čuva na tamnom i hladnom mjestu.

Upotreba : Najbolje ga je koristiti svaki drugi dan na prazan želudac u omjeru mala kašičica sa kašikom meda i 100 grama vode. Posebno je važno za doručak koristiti jučerašnju vodu jer inače polenova zrnca tj. njihovi sastojci dolaze u krv za 5 minuta i stolica bude redovna ukoliko se koristi ujutro svježa voda ona bi dospjela u krv za 30 minuta i stolica bi bila tvrda, za ručak i večeru može svježa voda.

Sastoji se od hranjivih i ljekovitih materija. Svako zrnce sadrži: ugljene hidrate (glikozu, fruktozu, rafinozu, saharozu, škrob, dekstrin, polenin, peptozin, celulozu), azotnu materiju (peptona, amino – kiselina, globulin), fermente (saharoze, katalze, amilaze, kozimaze, fosfataze, lipaze, invertaze, tripsina, pepsina), masti (masno ulje, viscin, lecin, holesterol), mineralne materije.

Najviše ga ima kod hrasta, bora, bresta (preko 60 miliona polenovih zrnaca), u resi kukurzne cvati, za vrijeme cvjetanja u kukurznoj perjanici (50 miliona polenovih zrnaca), u resi breze (6 miliona polenovih zrnaca), u resi leske (4 miliona polenova zrnca), u cvijetu jabuke (100.000 polenovih zrnaca). Najbolji polen je u saću meda za vrijeme varenja meda. 

Najbolji način za korist cvjetnog, polenovog praha je:

100 grama meda, 1dcl vode, mlake izmješati da se med otopi, dodati 700 grama polenovog praha i mješati dok se sve ne sjedini, u staklenoj posudi dobro zatvoriti i ostaviti 6 dana na toplom, zatim skinuti poklopac i preliti sa smjesom od  voska i parafina koji se ne osjete na naftu, koji su otopljeni i poklopiti običnim poklopcem, upotrebljavati  dio toga i dio meda 3x dnevno.

Med savršeni proizvod prirode. Proizvode ga pčele u vidu gustog, slatkog soka koji nastaje sakupljanjem nektra, apsorbciom u organizmu pčela i izlučivanjem. Med u sebi jedini skoro sve sastojke koje možemo pronaći u organizmu, koji su potrebni za funkciju organizma. Glavni sastojak meda su ugljeni hidrati, pored njih pronalazimo enzime, minerale, bjelančevine i vitamine. Med se dobija vrcanjem, muljanjem ili topljenjem. Preporučuje se čuvanje u hladnim, provjetrenim prostorijama i izbjegavanje metalnog posuđa i pribora, najbolje je drveni ili plastični, porculanski pribor. Vrste meda su: amorfni, bagremov, dračin, faceljin, kaduljin, kestenov, lipov, lavandin, maslačkov, matični, metvičin, malinov, ružamarinov, suncokretov, vrbov, vrjestov…

Koristi od meda: preporučuje se i mladima i odraslima ujutro i uvečer po jednu kašiku meda za sveobuhvatno zdravlje organizma. Med je koristan za stolicu, liječenju rana, arterije, tjelesni razvoj, želudac, nervoza, malokrvnost, pročišćava krv, kosti, bolovi…

Prepoznavanje meda: u posudu staviti 2 velike (supene) kašike meda i 6 velikih (supenih) kašika špiritusa i grijati na vrućoj vodi uz mješanje, ako je med pravi sve će se rastopiti i sjediniti,  ako nije pravi na dnu posude će se pojaviti bijeli talog.

Matična mliječ: nastaje lučenjem žlijezda mladih pčela, radilica koje hrane ličinke iz kojih će narasti matice, one sa njim hrane maticu kada polaže jaja u saće. Matični mliječ se prozivodi 4 – 6 dana,  završava 12 – 15 dana. Mlada pčela, stara četiri dana jede polen, prerađuje ih u mliječ koji izlučuje u ćelije saća. Sastoji se od vode, bjelančevina, ugljenih hidrata, mineralnih materija, vitamina, fermenata, masnih kiselina, biljnih hormona, kobalita, pantotenskih i detaoksidecenskih kiselina. Čuva se na hladnom mjestu, a najbolje ga je koristiti 1 gram sa 50 grama meda pod jezik.

Sastav meda:

Vitamin B1 jača nervni sistem, regulaciju ugljenih hidrata, izbacuje mokraćnu kiselinu

Vitamin B2 (riboflavin) sprečava elergične bolesti, regulaciju ugljenih hidrata

Vitamin B3 pomaže cirkulacij krvi, vrši regulaciju ugljenih hidrata, oksidacione procese u organizmu, funkcija kože

Vitamin B6 (piridoksin – adermin) kožna oboljenja, centralni nervni sistem, mišićna slabost, oduzetost, trzanje

Vitamin BC (folna kiselina) održava eritrocite (crvena krvna zrnca), liječi anemiju i  balans hemoglobina u krvi

Vitamin K (antihemorgični) zaustavlja krvarenja, koagulaciju krvi, jačnje kosti, mišića, zubi, krvni sudove, kapilare, stvara krv, jača rast

Vitamin C (askorbinska kiselina) otpornost organizma prema bolestima, rad tkiva, stvara krv

Karoten (provitamin A) utiče na rast, oči, koža, organizam

Vitamin E (tokoferol) vrši regulaciju epitelnih ćelija, neplodnost

Vino je piće, prvenstveno alkoholno koje nastaje djelimičnom ili potpunom fermentacijom iz grožđa, šećer se pretvara u alkohol,  može i da nastane i iz drugog voća. Vjeruje sa da potiče od sanskritskog jezika, prema riječi vena što znači prijateljski. Nalazi se među najpopularnijim pićima  i neizostavan je sastav mnogih kulinarskih priprema. Čuva se u podrumima i sobama i od izuzetne je važnosti vlažnost i temperatura zraka, najbolje ga je čuvati u hrastovom buretu. U sastav vina ulazi više od 600 različitih spojeva, bogato je vitaminom B, sadrži oko 700 kalorija,  neka vina čak sadrže i preko 1400 kalorija… Na njegovu kvalitetu utiče sorta, tlo, nastanak, podneblje, čovjek… Kod vina se razlikuje crno vino u koje ubrajamo Kaberne, Merlot, Nebiolo, Pino Noar, Širaž, Sanđoveze, Novi Božole… i bijelo vino u koje ubrajamo Šardone, Šerin Blank, Klevren, Rizling, Sovinjon, Blank, Semilon… postoji i roza vino. Procjena kaže da je za jednu čašu vina potrebno oko jedan kilogram grožđa.

Za prepoznavanje pravog vina uzmite 4 velike (supene) kašike vina i veoma polako sipajte u čašu u kojoj se nalazi određena količina vode. Ukoliko je vino vještačko ili obojeno ono će da se izmješa sa vodom i da padne na dno, ali ukoliko je vino pravo, ako je prirodno ono će da ostane na površini vode, neće se izmješati sa vodom jer pravo vino je lakše od vode.

Sirupi (arap. sharab – piće vino, lat. sirupus – slatki napitak) su otopine nastale prilikom ukuhavanja ili raznim drugim načinima od sokova, biljaka, trava, velike količine šećera… Koriste se za liječenje, piće, deserte… Pored vještačkih sirupa imamo i prirodne sirupe kao što su javorov sirup, med… Sirup se pravi neovisno o količini čaja dodaje se 1,5 težinskih jedinica čaja npr. – na 1 l čaja (procjeđen) ide 1,5 kg šećera, kuha se jedan sat…

Rakija (alba. raki, srp. hr. bih. rakija, tur. raki) je žestoko piće nastalo u postupku destilacije fermentiranog voća. Količina alkohola obično se kreće između 30 – 40% dok domaća rakija može da sadrži i 50 – 60% alkohola. U narodu imamo poznatu i brlju rakiju, to je rakija lošeg kvaliteta i rakiju prepečenicu, to je rakija koja je dva puta destilirana i postotak alkohola u njoj često iznosi oko 70%. Rakija važi kao domaće piće Balkanskog poluostrva. Postoji više vrsta,  najpoznatija je šljiva, šljivovica, šljivovača…, zatim je loza, lozovača… i onda slijede rakije od dunje, smokve, marelice, kruške, jabuke… takođe se u rakije često ubacuju i trave, orasi, med, višnje pa tako nastaju i istoimene rakije, travarica, višnjevača, medovača… Za ljekovitu upotrebu rakije u jednu litru rakije staviti 4 – 5 velikih (supenih) kašika ljekovite trave, dodati 8 dcl zejtina (ulja). Ostaviti da stoji 20 dana, mućkati svaki dan par puta, koristiti procijeđenu.

Ulje je tekućina koja se ne miješa sa vodom, spoj nezasićenih masnih kiselina. Dijeli se na masna ulja biljnog ili životinjskog porijekla u koje se ubraja sojino, riblje, laneno ulje, služe za prehranu i kao gradivne stvari… zatim mineralna ulja sastoje se od ugljikovodika to su ulja od uglja i nafte koriste se kao goriva, podmazivanje… i eterična, esencijalna ulja koja nastaju od plodova, sjemenki, cvijeća, služe za dezinfekciju, kozmetiku, aromaterapiju… Za ljekovitu upotrebu ulja u  flašu od jedne litre staviti 8 – 10 velikih (supenih) kašika ljekovite trave i dodati 8 dcl zejtina (ulja). Ostaviti da stoji 30 dana, mućkati svaki dan par puta, koristiti procjeđenu. Pored toga može se i u flašu staviti 8 – 10 velikih (supenih) kašika ljekovite trave i 8 dcl zejtina (ulja), flašu zatvoriti, umotati u krpu i krpu svezati sa konopcem, flašu ubaciti u lonac sa vodom (voda visine flaše), na dno lonca postaviti drvo da flaša ne dodiruje dno, deset sati držati zagrijanu vodu ali da ne ključa, nakon deset sati skinuti lonac i ostaviti da se voda ohladi, ulje procijediti i koristiti.

Sakupljanje ljekovitih trava:

Sakupljane lista i cvijeta:

List i cvijet: najbolje je sakupljati u toplo vrijeme, ne po kiši, poslije kiše ili po rosi već za vrijeme lijepih, sunčanih dana. Ne treba ga skupljati u naseljima, pored puta, industrijama, željeznicama. Najzdravije je na livadama, proplancima, daleko od naselja,. Najbolje  ga je čistiti na mjestu gdje se i skuplja, odbacivanjem neupotrebljivih dijelova, suši se u hladu, na prozračnom, ali temperatura treba da bude jako visoka, preporučuje se izbjegavanje sušenja na suncu, u toku dana treba ga okretati, ne smije se slagati jedno na drugo, listove redati jedan pored drugoga.

Sakupljanje korijenja:

Korijen: najbolje ga je vaditi u proljeće  kod višegodišnjih biljaka može i u jesen. Preporučuje sa da se vadi nakon obilne kiše, kada je zemlja mokra. Korijen je potrebno dobro očistiti, oprati hladnom vodom, isjeći, nanizati na konac, uže i isušiti na visokim temperaturama.

Sakupljanje kore:

Kora: preporučuje se skidanje kore sa jako debelih grana, otprilike debljine ruke. Najbolje u proljeće, a može i u jesen, skida se samo mlada, glatka, zdrava kora, treba paziti da nije sa izbočinama ili  ispucala. Čisti se, pere, zatim siječe na sitne komadiće i  suši u hladovini.

Sakupljanje lukovica, sjemenja i plodova:

Lukovice, sjemenje, plodovi najbolje je brati kad su zreli u potpunosti osim nekih kao što su šljive, drenine, trninje, šipak… kojje je najbolje brati tvrde dok nisu sazreli. Takvi plodovi u sebi posjeduju veću količinu vitamina, mogu duže da stoje. Suše se na hladnoći, na vjetru, na promaji, preporučuje sa da se dobro rašire radi boljeg sušenja. Čuvaju se u kesama sa rupama ili papirnatim vrećama..